Sea Child (outfit post) / Dijete mora (odjevna kombinacija)

 

"What she remembered best of childhood was the sea excursions. Something about what being afloat spoke to her most basic self. Lift and fall of the waves, the sense of unbounded horizons with strange new places just beyond the curved limits of a watery world, that trilling edge of danger implicit in the very substance that supported her. All of it combined to assure her she was a Sea Child." Chapter House: Dune, Frank Herbert.

Some people regard SF as a trivial form of literature. I take the opposite view. Not that I believe that all SF is brilliant, that would be silly. Nevertheless, most of my favourite novels belong either to SF or fantasy...and I'm not at all ashamed to admit it. Spending five years at a University studying literature hasn't changed my view. Studying reinforced my love of classics but did nothing to change my love for all kinds of works of literature. Some of my childhood favourites are still precisely that. Favourites. It remains a good reminder that for art there are no limits. Deep within us there is this need to classify everything. Sometimes that need makes us blind...and more than a little silly. Balancing on strange currents....We humans are quite capable of that, but alas we tend to forget it.

* The photos were taken in July, during a ferry ride from Starigrad (island Hvar) to Split. The outfit I don't feel like commenting, you've seen me wearing this New Yorker  dress and Azel sneakers often enough.

 " Ono čega se najbolje sjećala iz svoga djetinstva bijahu izleti na more. Nešto u bivanju na moru govorilo je njenom najdubljem ja. Podizanje i spuštanje valova, osjećaj beskrajnih horizonta sa neobičnim novim mjestima odmah iza zakrivljenih linija vodenog svijeta, taj uzbudljiv rub opasnosti očit u samoj tvari koja ju je nosila. Sve se to skupilo da bi je uvjerilo da je ona Dijete Mora." Chapter House: Dune, Frank Herbert. (naslov preveden kao Kapitol Dina kod nas)

Neki ljudi smatraju da je znanstvena fantastika trivijalna književnost. Moje je mišljenje sasvim suprotno. Ne da vjerujem da je sva ZF brilijanta, to bi bilo blesavo. No, većina mojih omiljenih romana ipak pripada tom žanru ( i fantastici)....i uopće se ne sramim to priznati. Pet godina studiranja književnosti nije promijenilo moje mišljenje. Proučavanje klasika navelo me da ih volim više, ali nije učinilo da SF (i druge nepriznate književne vrste) volim manje. Neke od knjiga koje su mi bile najdraže u djetinstvu još su uvijek upravo to: moje najdraže knjige. To ostaje dobar podsjetnik da u umjetnosti nema granica. Duboko u nama postoji ta potreba da klasificiramo sve.  Ponekad nas ta potreba osljepljuje...i čini nas poprilično blesavima. Održavanje ravnoteže na neobičnim strujama...Mi ljudi smo sposobni za to, ali nažalost to često zaboravljamo.

* Fotografije su srpanjske, sa vožnje trajektom od Starigrada (na Hvaru) do Splita. Odjevnu kombinaciju ne bih posebno komentirala, vidjeli ste me u ovim patikama i haljini puno puta.