For the love of reading / Za ljubav prema čitanju......O živima sve najbolje , Milana Vuković Runjić

September 13, 2016

„ What about- the story? You asked, almost shyly. He glanced at you. Did you, perhaps, bring one of your own stories to show to him? You’re not crazy, you said. He seemed relieved: for nobody despises young, new literature more than a professor of literature. For them, after Ulysses no passage is worthy of attention. Despite of that, they will continue debating the future of the novel. But not your novel. Mild interest, if there was any, dissolved together with cocoa.” Don't speak ill of the living*, Milana Vuković Runjić

*this book hasn't been translated to English yet, so I'm 'guessing' the title. In Croatian instead of idiom 'don't speak ill of the dead', we usually use this phrase ' all the best about the dead'. The title of this book is a play on that idiom and its literal translation would be 'all the best about the living'. How it will eventually be translated I don't know. I picked out this phrase and translated it because it made me laugh and because I happen to believe it is close to the truth.

Today I'm going to talk about one collection of short stories more specifically about one novelette in this collection. Don’t speak ill of the living is a collection of short stories by Croatian author Milana Vuković Runjić. I have read it recently and I loved it. These stories are a joy to read, but one of these really stood out for me. That happens to be the longest one, the novelette. That one really impressed me and I’m sure I’ll never forget it. It’s one of the best things I’ve read lately.

"A - priča? pitala si, gotovo stidljivo. Pogledao te. Da možda nisi donijela neku svoju priču koju mu želiš pokazati? Nisi luda, rekla si. Kao da mu je laknulo: nitko ne prezire više mladu, novu književnost od profesora književnosti. Za njih, nakon Uliksa ni jedan redak više nije vrijedan. Unatoč tome, i dalje će raspravljati o budućnosti romana. Ali ne tvojeg romana. Blagi interes, ako ga je i bilo, izgubio se zajedno s kakaom." O živima sve najbolje, Milana Vuković Runjić

Danas ću govoriti o jednoj zbirci kratkih priča, zapravo o jednoj pripovijetki u toj zbirci. O živima sve najbolje je zbirka priča Milene Vuković Runjić. Nedavno sam je pročitala i jako mi se svidjela. Sve su priče u ovoj zbirci pravi užitak za čitanje, ali jedna od ovih priča zaista zaslužuje posebno spominjanje. Radi se o najdužoj priči, o pripovijetci zapravo. Ta me doista impresionirala i sigurna sam da je neću nikad zaboraviti. Jedna od najboljih stvari koje sam pročitala u zadnje vrijeme.

" Znamo da si jučer pomno zavezala kožne vezice svojih sandala nakon što si navukla suknju i tamnu košulju. Znamo da si se približila ogledalu, gledajući se namršteno, kao uvijek kad se želiš napudrati. Ruke su ti se pomalo tresle.

Nas nema u ogledalu.

Znamo da si izašla iz kuće, možda prebrzo, tako da su vrata za tobom ostala otvorena. Uvijek je tako, želiš van, kažeš, kao da ne gospodariš u svojoj kući, nego si u njoj gost. Samoća u kojoj prebivaš odjednom se izlije kao voda iz lavora, i ti ćeš svisnuti ako ne pobjegneš.

Tamo gdje smo mi ima dovoljno mjesta. "

O živima sve najbolje, Milana Vuković Runjić

Don't speak ill of the living, the novelette his collection was named after is a true masterpiece. Such is my opinion anyway. Therefore, it seems to me that this novelette is deserving of its own edition. I was very impressed by this novelette’s complex narrative, its touching portrayal of mildly neurotic young woman that lives her life unaware of the dead surrounding her. Moreover, the protagonist of this story is such an amazing character. Her vulnerability and surprising perseverance (you’ll see what I mean when you read the story) are nicely tied to another narrative that gives them an additional dimension. What other narrative? Well, that of a dead man who is trying to write. The one who is observing her. There is also an additional parallel story created by the third party, a mysterious witch. I did say that this novel has a complex narrative structure, didn't I? However, it is so well done, you won't be confused at all.

Naslovna pripovijetka, O živima sve najbolje, je po meni pravo malo remek djelo i nekako mi se čini da bi joj najbolje odgovaralo posebno izdanje. Njezina složena naracija i dirljiv prikaz blago neurotične mlade žene koja živi svoj život nesvjesna mrtvih koji je okružuju su me oduševili. Štoviše ova mlada žena je predivno razvijen lik. Njezina ranjivost, a u isto vrijeme i zadivljujuća upornost (vidjeti ćete na što mislim kada ju pročitate) , se lijepo nadovezuje na usporednu naraciju koja joj daje dodatnu dimenziju. Kakva usporedna naracija? Ona mrtvaca koji pokušava pisati i koji je promatra. Tu je i dodatnu radnju u koju se upleće treća sila, misteriozna vještica. Rekla sam da roman ima komplesnu narativnu strukturu, zar nisam? No, tako je dobro izvedena da nimalo nećete biti zbunjeni.

citirano s stranice: https://dzepna.com/book_author/milana-vukovic-runjic/

Milana Vuković Runjić

Milana Vuković Runjić rođena je u Zagrebu 1970. godine, gdje je diplomirala i magistrirala književnost. Dosad je objavila 25 knjiga proze, eseja i poezije, među kojima zbirku eseja Proklete Hrvatice, romane Ulica nevjernih žena, Hotel u oblacima 1914., Faraon iz Ilice je mrtav, te knjigu za djecu Vladimir i Matilda. Knjiga Proust u Veneciji, Matoš u Mlecima bila je u užem izboru za nagrade Višnja Machiedo, Zvane Črnja i Kiklop.
Pisala je kolumne za mnoge domaće novine i časopise te za slovensko Delo, talijanski Internazionale i američki The Believer. Za urednički rad dobila je nagradu Kiklop 2005. godine, a za književni Nagradu Grada Zagreba 2016. Majka je kćeri Antonije.