Sights to see, Places to visit (Mali Ston, Croatia) / Znamenitosti za vidjeti, mjesta za posjetiti (Mali Ston, Hrvatska)

Remember the Ston Walls I told you about? Well, they connect the Ston city with this nearby village that is called Mali Ston (meaning little Ston).  This village is only about a kilometer and half away from Ston city so you can basically walk there from Ston (or drive two minutes if you don't like walking).

 Little Ston (Mali Ston) is quite famous for its oysters and seafood. If you decide to dine here, you must try the oysters and/or mussels.  As you will see on these photographs, the oysters are farmed here so obviously they can't get any fresher than this. 

As I mentioned in my previous post, I was here on an unplanned trip on the first of May. In retrospective, my only regret was not taking a swimsuit. The sea was quite warm and the local beaches looked quite inviting. The Adriatic is very calm here. Truth be told, if I could afford a vacation right now, this is the place I would choose. I always felt at home in Dubrovnik area. Many years ago, I spent some time living in a small village near Dubrovnik. I could say that I love every part of Dalmatia equally. It all feels like home to me.

Sjećate se stonskih zidina o kojima sam vam govorila? One povezuju grad Ston s ovim obližnjim selom koje se zove Mali Ston. Samo mjesto je samo oko kilometar i pol udaljeno od Stona tako da možete praktično prošetati do tu iz Stona (ili se voziti dvije minute ako vam se ne da šetati). 

Mali Ston je poznat po svojim kamenicama i morskim plodovima. Ako se tamo odlučite jesti, morate probati kamenice ili/i dagnje. Kao što ćete vidjeti na fotografijama, kamenice se ovdje uzgajaju tako da ne mogu biti svježije. 

Kao što sam spomenula u prošloj objavi,  ovdje sam bila na neplaniranom izletu prvoga svibnja. U retrospektivi, žao mi je što nisam ponijela kupaći. More je bilo poprilično toplo, a okolne plaže su jako privlačno izgledale. Ovdje je Jadran jako miran. Da si mogu priuštiti ljetovanje, odabrala bi ovo mjesto. Uvijek sam se osjećala doma u tom području oko Dubrovnika. Prije puno godina sam i živjela kratko u malom selu pored Dubrovnika. Zapravo bih rekla da volim svaki dio Dalmacije. Cijela regija mi daje taj neki osjećaj da sam kod kuće.

POVIJEST STONA (preuzeto sa stranica wikipedije):

Prostor na kojem se danas nalaze Mali i Veliki Ston povijesno je jedno je od najbogatijih na čitavom dubrovačkom području. Zbog svog izvanrednog položaja, a to je kratka prevlaka koja spaja poluotok Pelješac s kopnom, plodnog polja s obiljem vode i plitkog zaljeva idealnog za vađenje soli, postao je obitavalište čovjeka već u najdavnijim vremenima.^[1]

Najstariji dokazi prisustva čovjeka na ovim prostorima nalaze se u špilji Gudnji, nedaleko Stona, a tu su i grobne gomile iz metalnih razdoblja prapovijesti.

Ljudi su ovdje vrlo rano izabrali najprije svoje privremeno, a kasnije stalno obitavalište. Tragovi upućuju na to da su je u neolitu živjeli u špiljama koje se nalaze na okolnim brdima iznad Stonskog polja, a kasnije, u metalnim fazama, u gradinskim naseljima što svjedoče grobne gomile.

Ilirsko pleme Plareja nastanjivalo je ovo područje do 36. pr. Kr. kad ih uništavaju i/ili romaniziraju Rimljani, u sklopu njihove kolonizacije istočne jadranske obale.^[1]

Rimljani za sobom ostavljaju ne samo pojedine arhitektonske spomenike, nego i ager, razdiobu plodnog Stonskog polja koja je i danas uočljiva. Od Rimljana potječe i današnje ime Stona, koje je izvedenica od tadašnjeg imena Stagnum/Stamnum. Ovo ime znači stajaća ili mrtva voda, što je pokazatelj da su u najranijem vremenu ovdje već postojala solila i da su naziv ovom naselju dali Rimljani baš zbog prironod svojstva ovog kraja – solana.

U 2. stoljeću na jednom rimskom zemljovidu nabrojena su sva važnija strateška mjesta i putovi starog vijeka, a tu se spominje ime mjesta Perdua ili Stamnes, koje se nalazilo na južnim i zapadnim obroncima brijega sv. Mihajla.

Daleke 877. godine spominje se stonska biskupija, tako da se pretpostavlja da je biskupija u Stonu najstarija biskupija hrvatskog etničkog prostora. Ston postaje sijelo i vladara Zahumlja.

Za vrijeme hrvatskih vladara od Višeslava do Zvonimira, tj. od IX do XII stoljeća zahumski knez je pod zaštitom hrvatskih vladara, a biskup je sufragan splitskog nadbiskupa.

Od 1102. g. kad je Hrvatska ušla u državnu zajednicu s Ugarskom, Zahumlje je pod vrhovništvom Duklje i Bizanta, a biskup postaje sufragan Dubrovačkog biskupa.

Godine 1168. raška dinastija Nemanjića pokorila Duklju i Zahumlje, a raški knez Deša daruje Mljet benediktincima, Stevan Nemanja u Zahumlju postavlja brata Miroslava knezom. U Raškoj Sava Nemanjić reorganizira crkvu, osniva i nove biskupije, a Ston i Pelješac stavlja pod upravu svojih episkopa. Unatoč tvrdnjama srpskih povjesničara ipak nije sigurno da je i jedan od Savinih episkopa rezidirao u Stonu. Sigurno je da je raška okupacija Stona trajala na prekide kroz 150 godina.

Nakon izmjena raznih dinastija na tlu Zahumlja, domaćih knezova, hrvatskih velikaša, raških župana i bosanske vlastele, 1325. g. vladarom Zahumlja postaje bosanski ban Stjepan Kotromanić. Kotromanići su u to vrijeme bili u sukobu sa srpskim županima, a to želi iskoristiti Dubrovnik, kojemu je bilo stalo do Stona i Pelješca.

Tako 1333. g. Dubrovnik ulazi zauvijek u posjed Stona i Rata, i tako za ovaj kraj započinje novo poglavlje povijesti. Gradi se novi Ston, koji dobiva kneza, obnavljaju se solila, a u Ston dolazi 150 dubrovačkih obitelji. Već 1359. godine Ston i Mali Ston opasani su dvostrukim obrambenim zidom i postaju "neosvojivi".* (preuzeto sa stranice wikipedije)

Preuzeto sa stranice Ston.hr (https://www.ston.hr/?u=povijest&l=hr&ispis=staticna&id=65&iskljuci=da)

Prošlost kraja na kojem se danas diže monumentalni kompleks Malog i Velikog Stona i njihovih zidina jedno je od najbogatijih na čitavom dubrovačkom području. Baš zbog svog izvanrednog položaja – kratke prevlake koja spaja poluotok Pelješac s kopnom, te plodnog polja s obiljem vode i svojih solila, postao je obitavalište čovjeka već u najdavnijim vremenima.

Od neolitskih nalaza u špilji Gudnji nedaleko Stona, grobnih gomila iz metalnih razdoblja predhistorije, gradinskih naselja, pa preko antičkih, rano i kasno srednjevjekovnih spomenika sve do naših dana, na ovoj su zemlji ostali dokazi postojanja naših predaka obogativši tako našu kulturnu baštinu.

Čovjek je, dakle, ovdje vrlo rano izabrao najprije svoje privremeno, a kasnije stalno obitavalište. Tragovi nas upućuju da je u neolitu živio u špiljama koje se nalaze na okolnim brdima iznad Stonskog polja, a kasnije, u metalnim fazama, u gradinskim naseljima što svjedoče grobne gomile.

Ovo područje nastavilo je ilirsko pleme Plareja. Pokoreni i uništeni od Rimljana 36.p.n.e. nestaju s pozornice kada nastaje i romanizacija, odnosno kolonizacija istočno  -jadranske obale pa tako i ovog područja. Rimljani za sobom ostavljaju, osim pojedinih arhitektonskih spomenika, i razdiobu plodnog Stonskog polja koja je i danas uočljiva kao i ime ovog naselja Stagnum -  Stamnum. Ovo ime znači stajaća ili mrtva voda, baš ono što je označavalo i označava ovaj kraj, što je pokazatelj da su u najranijem vremenu ovdje već postojala solila i da su naziv ovom naselju dali Rimljani baš zbog prironod svojstva ovog kraja – solana.

Gradski prostor rimskog, odnosno ranosrednovjekovnog Stona nije bio na današnjem mjestu grada Stona, već na padinama i južnom dijelu polja ispod brežuljka sv.Mihajla, na čijem je vrhu još od predhistorije postojalo naselje. Kada su vršeni neki zahvati na crkvici sv.Mihajla na vrhu brežuljka, pronađeni su fragmenti rimske dekorativni plastike, dijelovi rimskih nadgrobnih ploča i dijelovi antičke keramike što potvrđuje ovu prepostavku.

Srednjovjekovni Ston imao je svoj uspon, sjaj, a konačno i pad. Brojni ostaci, naročito sakralnih građevina iz ovog ranosrednjovjekovnog stonskog perioda, dokazuju da je ovdje život bujao i cvao bez obzira kakve su se otvorene borbe i zakulisni politički događaji u zahumskoj državi odvijali. Ston i njegovo bliže pa i dalje područje prati sudbinu svoje zemlje. Smjenjuju se vladari i države, a Ston uvijek ima ulogu uglednog i važnog naselja.Teške vjerske borbe, zatim prijelaz velikog bogumila u ovo područje iz srpske države, progon istih, te međusobni sukobi ostavljaju dubokog traga i na ovom području.

Prema nekim izvorima Ston je 1250. godine doživio teške dane građanskih borba i u tim sukobima je grad doživio velika rušenja i pustošenja.

Nemiri koji su početkom XIV. stoljeća zahvatili i cijelu zahumsku zemlju, uzurpacija braće Branivojevića, tadašnjih stonskih knezova koji su se naročito u stonskom području zadržavali te stalnim pljačkama napadali dubrovačko područje, prisilili Dubrovčane da borbom obračunaju s Branivojevićima, što im uz pomoć bosanskog bana Stjepana Kotromanovića 1326. godine i uspije. Te godine Dubrovčani zauzeše Ston.

Dubrovčani odmah počinju razmišljati kako bi izgradili i utvrdili novi Ston, da bude obrana Pelješcu i zaštita slanicima od kojih su ubirali velike prihode. Budući da je u sukobu između bosanskog bana i srpskog kralja Pelješac sa Stonom došao pod vlast srpskog kralja, Dubrovčani otkupljuju od oba vladara ovaj posjed godine 1333. Od tada pa do propasati Dubrovačke Republike Ston je sastavni dio i njezin drugi grad po važnosti.

Dubrovčani odmah 1333. godine započinju planskom izgradnjom grada Stona i Malog Stona i utvrda na mjestu sadašnjeg. Na prisojnoj strani ispod brda Podzvizd smještaju Veliki Ston, a na drugom malom moru – grade Mali Ston. Dužinom čitave prevlake između oba gradića izrađuju velike zidine koje su trebale braniti dubrovački posjed – Pelješac.

Čitav ovaj forifikacijski kompleks – jedinstven i kod nas i u Europi - izrađen je u  dosta kratkom vremenu.

Ston kao sijelo stonske knežije sa svojim aministrativnim apratom posjeduje svoju povijest. Dokumenti i akti sačuvani su uglavnom u dubrovačkom Povijesnom arhivu, gdje se cjelovita povijest Stona i Malog Stona može pratiti na požutjeloj pergamenti, tako i na vidljivim često visoko vrijednim spomenicima ovog kraja.

Nestankom Dubrovačke Republike, nebrigom i često neshvatljivim zahvatima XIX. stoljeća, kao što je rušenje gradskih zidina u Malom Stonu zbog suzbijanja malarije, rušenje gradskog ziđa u Velikom Stonu zbog dolaska austrijskog cara Franje Josipa u služben posjet, monumentalni stonski forifikacijski kompleks naglo propada, njegovo ziđe postaje kamenolom za obližnje nove izdradnje, a raslinstvo potkopava temelje. Tek od 1945. godine obnavlja se briga za sve stonske spomenike, počinje  obnova stonskih utvrda i kula, te su ponovno narušene u domovinskom ratu (1991.-1992.), razornim potresom 1996. godine. (Preuzeto sa stranice ston.hr)

Što nam o Stonu i Malom Stonu kaže Hrvatska enciklopedija? 

Ston (prije Veliki Ston), gradić i luka 59 km sjeverozapadno od Dubrovnika; 550 st. (2011). Leži na obali Stonskoga kanala, na prevlaci koja spaja poluotok Pelješac s kopnom. Na prostoru Stonskoga polja mnogobrojni nalazi starokršćanska crkvica (Sv. Marija Mandaljena, VI. st.). Planski izgrađen u XIV. st. 

Okružen obrambenim zidom (dug 980 m) peterokutna tlocrta. Stonske zidine (duge oko 5,5 km) s utvrdama (Veliki kaštel pred Stonom, Pozvizd na istoimenom brdu) pojačane su s 10 valjkastih kula i 31 kulom četvrtaste osnove, te sa 7 bastiona, a vode do Maloga Stona. Na izgradnji utvrda radili su: majstor Mihač, Onofrio de la Cava, Bernardin iz Parme i Paskoje Miličević. Predromanička crkvica (južnodalmatinski kupolni tip) sv. Mihajla (XI–XII. st.) s vrsnim ranoromaničkim freskama na istoimenom brežuljku, starokršćanska crkva sv. Petra, romaničko-gotička franjevačka crkva sv. Nikole (XIV. st.), pseudogotička župna crkva sv. Vlaha (XIX. st.), franjevački samostan (XIV. st.), renesansna biskupska palača (XIV. st.), gotička palača Sorkočević-Đorđić, renesansni Knežev dvor (nadograđen u XIX. st.), gradska fontana iz 1581. Solana; preradba polimernih materijala. U okolici vinogradarstvo. Turizam. – Arheološki nalazi u špilji Gudnji povrh Stonskoga polja potvrđuju naseljenost toga područja već u mlađe kameno doba, a u grobnim gomilama uz rubove Stonske prevlake otkriveni su nalazi iz željeznoga doba. Dolaskom Ilira podižu se gradinska naselja na brjegovima Humac i Gradac uz juž. stranu Stonskoga polja te na Humcu uz obalu Malostonskoga kanala. Rim. osvojenjem prostor je došao pod upravnu vlast Narone. Na Tabuli Peutingeriani zapisan je kao Turris Stagni. Iz rimskoga su razdoblja sačuvani ostatci kastruma na brdu Starigrad, ostatci gosp. zgrada, mnogobrojni nadgrobni natpisi te podjela Stonskoga polja (centurijacija), koja se i danas poštuje u diobi parcela. Iz kasne antike potječe obrambeni zid kraj Zamasline te utvrda na Glavici sv. Mihajla. Ston je vjerojatno već od V. st. bio sjedište biskupije (sve do 1828), a nakon slav. doseljenja postao je sjedištem zahumskoga kneza. U sr. vijeku u podnožju brda i u polju postupno se oblikovalo naselje, koje je 1333., zajedno s Pelješcem, došlo u posjed Dubrovačke Republike. U XIV. st. grad se urbanistički oblikovao, u njem se gradio niz gotičkih i renesansnih građevina, te je postao središte stonske knežije s Kneževim dvorom, kancelarijom i drugim upravnim zgradama. 

Tada se s Malim Stonom povezao obrambenim zidinama. Suvremenici su ga smatrali drugim gradom Dubrovačke Republike, a njegova se važnost zasnivala na solanama u kojima se vadila sol već u rim. razdoblju. U doba Republike sol je postala drž. monopol pa je u gradu bio ustrojen posebni Solni ured. Radi učvršćivanja katoličanstva u grad su bili pozvani franjevci iz Bosne, koji su 1347. osnovali svoj samostan i sagradili crkvu sv. Nikole. U doba baroka bila su izvedena nova prostorna rješenja, koja su promijenila urbano tkivo grada. God. 1850. srednjovjekovna crkva sv. Vlaha stradala je u potresu pa je 1870. izgrađena nova, a 1882. na mjestu kule Torjun podignuta je općinska zgrada sa satom. U XX. st. grad je u nekoliko navrata pretrpio teška razaranja. Za II. svjetskog rata bio je porušen, a mnoge su građevine bile oštećene u potresu 1979. Nadomak Stona i Maloga Stona zaustavljena je srpsko-crnog. agresija, tijekom koje su 1991–92. bile znatno oštećene zidine, spomenici i stambene zgrade u Stonu. U potresu 1996. teško su stradali grad i okolica.

Citiranje:

Ston. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 5. 4. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58257>.

faux leather jacket/ kožna jakna od eko kože: old/stara
ruffled shirt/ košulja s volanima : old/stara
skirt/suknja: moda in
bag/torba: not branded/ nije markirana

 INSTAGRAM

BOOK

TWITTER

GOODREADS

LOOKBOOK

YOUTUBE