Close-ups and voices from inside/ Kadrovi izbliza i glasovi iznutra

Often we are so terrified of the fact we don't have answers that we tend to oversimplify everything. However, the truth is that there is no escape from the complexity of life. This world we live in is dreadfully challenging to comprehend and to make matters worse it is ever changing. Proposing that we understand and know just about everything is like believing we can collect sand with our hands. As desperately as we clutch our fists, it is a doomed attempt.  Sadly, we often try to do just that....try to assure ourselves that we have a good grasps on things, that we have learned much of what is there to learn.

Why do we do this? Probably out of fear. It is frightening to admit that we don't know something and it gets scarier as one gets older. It is so much easier to think we more or less know where we are and what to do. It is much more easier to think of life in a linear way. How tempting it is to assume life is a steady road we are taking and the more advanced in years we get, the more advanced are we on our journey. How tempting and how wrong! Life is more like balancing on strange currents, it is more like windsurfing. You never know where the sea or the wind will take you and every mistake can take you further away from the coast. But as long as we must  do it, we might as well make the most out of it. Lick the salt from your lips, inhale the ocean air and laugh in the face of the wind. 

Često smo tako prestrašeni činjenice da nemamo odgovore da težimo tome da sve pojednostavnimo. No, istina je da se kompleksnosti života ne može pobjeći. Grozno je teško shvatiti ovaj svijet u kojem živimo, a da bi sve još bilo teže, ovaj svijet je stalno u prevrtanju i promjeni. Pretpostavljati da znamo i razumijemo skoro sve je kao vjerovati da možemo skupiti pijesak u naše naše. Koliko god očajnički stiskali šake, to je uzaludan pokušaj. Nažalost, često upravo to činimo...pokušavamo sebe uvjeriti da više manje dobro sve razumijemo, da smo naučili većinu od onoga što se ima za naučiti.

Zašto to radimo? Vjerojatno iz straha. Zastrašujuće se sebi priznati da ne znam zašto i to postaje sve više zastrašujuće kako starimo. Puno je lakše pretposaviti da više manje znamo tko smo i što radimo. Puno je lakše misliliti o životu na linearan način. Kako je samo primamljivo pretpostaviti da je život pouzdana cesta kojom idemo i što više napredujemo u godinama, više smo blizu cilju našeg puta. Kako primamljivo i kako pogrešno! Život je više balansiranje na čudnim strujama, više kao surfanje na vjetru. Nikad ne znaš gdje će te more ili vjetar odvesti i svaka pogreška te može odvesti dalje od obale. Ali kada već to moramo, najbolje je iz toga izvući sve što možemo. Polizati sol s usana, udahnuti morski zrak i nasmijati se u lice vjetru. 

Photographs by mr. husband
fotografija: gospodin muž